POLICIJSKA UPRAVA VUKOVARSKO - SRIJEMSKA
Glagoljaška ulica 27b, 32 100 Vinkovci, tel.: +385 32 342 222

Iz povijesti

Iz povijesti
 

Najstariji poznati podaci o instituciji koja je vršila policijske poslove na području naše županije potječu s kraja XVII. stoljeća. Kad je 1699. godine potpisan Karlovački mir između Austrije i Turske, Austrija je formirala serežanske jedinice (čete) koje su na području Vojne krajine (krajine; u novije vrijeme u znanosti se koristi termin Vojna granica) vršili policijsku službu sličnu žandarmerijskoj. Serežani su tijekom XVIII. i u prvoj polovici XIX. stoljeća bili elitna jedinica i štitili su sela od razbojnika kojih je nakon protuturskih ratova bilo jako puno. Bili su odjeveni u tadašnju narodnu nošnju (plave hlače, crvene jakne), a od naoružanja su imali pušku, dva pištolja (kubure) i handžar. U sastavu svake pukovnije (pa tako i brodske, koja se nalazila na području današnje naše županije) postojao je odjel serežana. Tijekom XIX. stoljeća u Hrvatskoj (Banovina, Kordun) i Slavonskoj granici (krajini) formirana je četa od 360 serežana, koja se dijelila na krila pod zapovjedništvom satnika, a manje jedinice su bile desetnice pod zapovjedništvom stražemeštra (Feldwebel).

Jedan od najpoznatijih serežana u našoj županiji bioje Ivan Stojanović iz Babine Grede, koji je živio u prvoj polovici XVIII. stoljeća i postao slavan i poznat po svojoj hrabrosti u borbi protiv razbojnika, ali i Turaka koji su još uvijek povremeno provaljivali preko Save. Njegov unuk, književnik i pedagog Mijat Stojanović opisao je njegov život i njegove hrabre poduhvate.

Sve gore spomenuto odnosi se na područje Vojne granice i do njezina ukinuća nije postojao neki drugi oblik policijske ili redarstvene službe, jer je red u naseljima održavala vojska (za Vojnu granicu su vrijedila posebna pravila o kojima odluke nije donosio Hrvatski sabor). Npr. svake noći selom je prolazilo nekoliko naoružanih vojnih patrola koje su pazile na red.

U tzv. civilnoj Hrvatskoj ili provincijalu situacija je bila drugačija. Zakonskim člankom 6. iz 1869. godine, propisano je uređenje redarstvene službe. Razlika između policije i redarstva je bila više teritorijalna nadležnost nego različitost interesa zaštite države i poretka. Mjesno redarstvo je bilo pod ingerencijom općinskih vlasti (gradovi Zagreb i Osijek imali su poseban status), pa se može reći da je mjesno redarstvo bilo grana policije čija je uloga bila ograničena na određeno područje i zaštitu određenih interesa (npr. policija štiti interese države na cijelom teritoriju, dok se rad mjesnog redarstva odnosi samo na područje općine).

Mjesno redarstvo je vršilo niz funkcija zaštite reda i mira, a između ostaloga podnosile je civilnoj upravi (kotaru ili općini) izvješća o kretanju stranaca, izdavalo putovnice (putne listove), dozvole za javne priredbe i skupove, nadgledalo rad gostionica, putujućih družina pratilo skitnice (kojih je tada bilo puno) i sl. Redarstvene postaje postojale su uglavnom u svim općinskim mjestima (Andrijaševci-Rokovci, Cerna, Nijemci, Otok, Vinkovci itd.). Kasnijim zakonskim odredbama nadležnost mjesnog redarstva se nije bitno mijenjala sve do propasti Austro-Ugarske monarhije.